Umjetnici Epidaurus festivala 2011.

 


Mezzotono,
mali talijanski orkestar bez instrumenata
Zanimljive koncerte skupine Mezzotono izvodi pet glasova a-cappella, što znači ansambl bez bilo kakvih glazbenih instrumenata. Ovdje glasovi reproduciraju različite instrumente (bubnjevi, udaraljke, električni bas, gitaru, mandolin, trublju i dr.). Originalnost njihove izvedbe vrhunska je, ali ju resi i njihov savršen, versatilni repertoar koji se sastoji ili od isključivo talijanske glazbe, ali često i varira od pjesme u njihovu dijalektu barese (bareškom), klasične talijanske tradicionalne pjesme do poznatih arija, ave marija ili neizostavnih napolitanskih kancona. Neke pjesme spomenimo jer su antologija ne samo Italije već i svjetske baštine: Il mio canto libero Luciana Battistija, O sole mio, Che cos’e’ l’amor od Capossele, Tu vuo’ fa L’Americano, poznata pjesma velikog Carosonea u pomalo američko-rap ritmu ili recimo prepoznatljivi talijanski antem Buonasera Signorina Freda Buscaglionea. Sve pjesme su vrlo različite, a na originalni način se malo udaljuju i od izvorne verzije. Nepredvidljiv je i vokalno- ritmiziran doprinos. Čest je i komični pristup ovih pet izvođača koji potiče sudjelovanje publike na vrlo lijep i nenametljiv način.
Iako su zajedno tek nekoliko godina, Mezzotono se neprestano pojavljuju na istaknutim talijanskim TV performansima (Rai 1 i Rai 2, X-Factor, Telenorba itd.), te na poznatim festivalima diljem Italije i inozemstva. Njihove turneje uključile su poznate kazališne kuće u Italiji i svijetu i godišnje izvode stotine koncerata. Članovi Mezzotono skupine su Daniela Desideri, sopran, Francesca Leone, mezzosopran, Fabio Lepore, tenor, Marco Giuliani, bariton i Andrea Maurelli, bas.




Trio Querelle

Petromila Marica Jakas violina
Svebor Szekely violončelo
Ivan Violić glasovir

Svebor Szekely
Rođen 1977. godine u Zagrebu. Započinje muzičko obrazovanje u glazbenoj školi funkcionalne muzičke pedagogije u klasi prof. Dobrile Berković-Magdalenić. Tijekom cijelog školovanja i studija je bio uspješni sudionik državnih natjecanja u solo i kategoriji komorne glazbe. Maturirao je 1995. i upisao Muzičku akademiju, klasa prof.
Nikole Ruževića. Sve četiri godine je završio kao odličan student i diplomirao 1999. godine. Bio je član Hrvatskog komornog orkestra i Dubrovačkog simfonijskog orkestra na mjestu vođe dionice, a honorarno je surađivao i sa simfonijskim orkestrom HRT i Zagrebačkom filharmonijom. Od 2006. je zaposlen kao profesor violončela u
glazbenoj školi Alberta Štrige u Križevcima. 2010. upisao postdiplomski studij iz komorne glazbe na konzervatoriju u Grazu, u klasi prof.Chia Choua. Svebor Szekely

Petromila Marica Jakas
Rođena 1983. godine u Šibeniku gdje započinje s glazbenim obrazovanjem koje nedugo zatim nastavlja u klasi prof. Josipa Škunce u Splitu. Sa 16 god. upisuje glazbenu akademiju u klasi dr. prof. Oresta Shourgota u Splitu. Diplomirala je 2003. god. u klasi prof. Gorana Končara u Zagrebu, kod kojeg potom upisuje i glazbeno usavršavanje. Za vrijeme školovanja dobitnica je brojnih regionalnih, državnih i međunarodnih nagrada na natjecanjima glazbe, kao solist te komorni glazbenik. Za vrijeme studija dobitnica je Rektorove nagrade.
Na akademiji počela se isticati izvođenjem moderne glazbe, tako je sa skladbom A.Nordentofta osvojila 3. mjesto na međunarodnom natjecanju Lions Cluba u Rijeci 2001. god. Nakon diplome surađivala je s ansamblom Cantus. Od 2004. clanica je SOHRT-a. 2010. upisuje poslijediplomski studij komorne glazbe u Grazu u klasi prof.Chia Choua.

Ivan Violić
Rođen 1982. godine u Dubrovniku gdje stječe osnovno i srednje glazbeno obrazovanje u Umjetničkoj gimnaziji "Luka Sorkočević". Glavni predmet klavir pohađao u klasi prof. Marize Petrić. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof.Pavice Gvozdić stječe zvanje akademskog muzičara klavirista i profesora klavira. Tijekom školovanja redovito nastupa kao solist ili umjetnički suradnik diljem Hrvatske. Izdvajaju se koncerti sa Dubrovačkim simfonijskim orkestrom,Simfonijskim orkestrom Muzičke akademije u Zagrebu, u ciklusu "Virtuoso", na Krčkim ljetnim večerima…Po završetku studija zapošljava se u GŠ Alberta Štrige u Križevcima kao profesor klavira i korepeticije.Usavršavao se kod mnogih domaćih i inozemnih pedagoga: Đ. Stanetti, K. Gekić, R. Kehrer, A. Katz, P. Eicher.2009. upisuje studij kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof.Paraća.2010. upisuje poslijediplomski studij komorne glazbe u Grazu u klasi prof.Choua.





Mihael Paar ubraja se u najperspektivnije mlade hrvatske klarinetiste. Svojim dorađenim i umjetnički osebujnim interpretacijama, te virtuoznom upotrebom posebnih izvođačkih tehnika, stekao je iznimnu reputaciju potvrđenu nizom vrijednih međunarodnih rezultata. Nakon diplome na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (prof. J. Tonžetić), specijalizirao je njemačku školu klarineta na salzburškom Mozarteumu (prof. A. Brandhofer) stekavši naslov magistra umjetnosti summa cum laude.
Pozornost na sebe skrenuo je već kao 15-godišnjak kada je s velikim uspjehom debitirao uz simfonijski orkestar Windstrings. Od tada je ostvario niz koncerata i recitala, a poseban dojam ostavile su njegove izvedbe Koncerta za klarinet i orkestar A. Shawa i B. Bjelinskog, te Mozartovog i Weberovog Kvinteta. Solistički je nastupio u važnim hrvatskim i inozemnim koncertnim dvoranama (Yamaha New York, Walter Hall Toronto, Mozarteum Salzburg, Lisinski, HGZ), te na renomiranim međunarodnim festivalima (TSMAF, OLJK, SGJ, Pasionska baština, Glazbena tribina Pula) uz ansamble kao što su Komorni orkestar Franjo Krežma, Samoborski gudači, Zagrebački kvartet, Kvartet Sebastian i Kvartet Mirabell. Poziv da se uključi u rad orkestralne akademije Bečke filharmonije (OAO) dobiven prošle godine, zaslužio je kao prvi hrvatski glazbenik od utemeljenja ove prestižne institucije.
Pobjednik je međunarodnog natjecanja u Padovi 2004. g. i međunarodnog natjecanja Ohridski biseri u Ohridu 2005. g. te dobitnik nagrade za najbolju izvedbu djela hrvatskog skladatelja na Tribini Darko Lukić.Laureat je međunarodne Fondacije Solti za 2010. godinu, a kao kompozitor dobitnik je 3. nagrade na međunarodnom natjecanju za klavirsku kompoziciju u Bariju 2005. godine.
Mihael Paar podjednako se dobro snalazi u cijelom rasponu repertoara, a posebnu sklonost iskazuje prema klasičnoj literaturi (s naglaskom na djelima W. A. Mozarta), u kojoj se kao prvi hrvatski klarinetist profilira u tumača autentičnog teksta na basetnom klarinetu. Njegova integralna izvedba Mozartovog Kvinteta K581 kojom su otvorene 18. Svečanosti Pasionske baštine prva je takva izvedba u Hrvatskoj uopće.





Ivan Pernicki
(Zagreb, 1983.) diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Veljka Glodića. Nakon toga upisuje postdiplomski studij na La Schola Cantorum u Parizu u klasi pijanista Eugena Indjica. Osvaja brojne nagrade u kontinuitetu svoga glazbenog obrazovanja . Nastupao je kao solist i komorni muzičar diljem Europe (Hrvatska, BIH, Italija, Slovenija, Francuska) te u SAD-u. U listopadu 2008.godine bio je pozvan izvesti premijeru kompozicije skladatelja E. Ewazena na akademiji Juilliard u New Yorku. Snimao je za HRT radio i televiziju. Snimio je dva solistička cd-a.




Kazalište Smješko
15
godina odigravanja naših predstava, otkako postojimo,donijelo nam je veliko iskustvo kvalitetne realizacije velikih i malih turneja, igranja u najraznovrsijim prostorima (bilo na otvorenom ili u kazalištu), za što smo tehnički potpuno opremljeni. 20 naslova najpoznatijih spisatelja za djecu, koje smo do sada postavili na scenu, a svaki od njih doživi minimalno 150 izvedbi 200 odigranih repertoarnih predstava svake godine po cijeloj Republici Hrvatskoj, ali i Republici Bosni i Hercegovini, Republici Austriji i Australiji. 250 gledatelja na predstavama koje odigravamo u centrima za kulturu, školama, kazalištima 4 puta tjedno najmanje 300 gledatelja po predstavi, koji pogledaju predstavu na Ljetnoj turneji po obali na otvorenom (lokalni trg ili prostor na otvorenom, predviđen za ovakvu vrstu događanja). U sklopu takve turneje, kazalište obavezno posjećuje domove za nezbrinutu djecu, institucije, zdravstvene ustanove te bilo koje druge slične institucije u kojima su djeca.




Hrvoje Zalar
(28. listopada 1964.) hrvatski je kazališni i televizijski glumac, poznat po ulozi Zvonka Bandića u hrvatskoj verziji TV serije "Bračne vode". Zalar je diplomirao jugoslavenske jezike i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te glumu na Akademiji dramske umjetnosti. Dobitnik je nekoliko nagrada, kao što su Nagrada hrvatskog glumišta za 2000. te tri nagrade na Festivalu glumca (1995., 2000., 2008.). Glumio je u velikom broju radiodrama i televizijskih emisija Obrazovnog programa HTV-a.



Mirta Zečević
rođena je u Zagrebu 25. srpnja 1969. Članica ansambla Drame Hrvatskoga narodnog kazališta postala je 1993. godine. Diplomirala je na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti 1997. godine. Istaknula se u brojnim ulogama kao što su samo neke od njih: Tognina – Impresario iz Smirne Carla Goldonija, r. Paolo Magelli, 1993.; Anica – Krađa Marijinog kipa Kristijana H. Bana, r. Jakov Sedlar, 1993.; Karmela – Potopljena zvona Ive Brešana, r. Kosta Spaić, 1994.; Fosca/Lucija – Berenikina kosa Nedjeljka Fabrija, r. Georgij Paro, 1995.; Antigona – Antigona Jeana Anouilha, r. Petar Šarčević, 1995.; Anđelija – Kletva Augusta Šenoe, r. Želimir Mesarić, 1995.; Antica – Ekvinocijo Ive Vojnovića, r. Ivica Kunčević, 1996. Pera – Dundo Maroje Marina Držića, r. Ozren Prohić, 2007.; Vila – San ljetne noći Williama Shakespearea, r. Dora Ruždjak Podolski, 2007. i mnoge dr.



Helena Kalinić
, akademska glumica, rođena 16.1.1983.g u Zagrebu, diplomirala glumu 2006g. na Akademskih umjetnosti. Od tad djeluje kao samostalan umjetnik. Igrala je u raznim teatrima: Zadarsko kazalište, Gradsko kazalište Požega, Kristalna kocka vedrine, Kazalište Merlin, Kazalište „Smješko“. Zapaženije uloge do sada su: Kristina u“ Gospođici Juliji“, Uloga Lije i Divlje svinje u „Ježevoj kućici“, Ive u „Šaljivim narodnim pričama“, Crvenkapice u „Bajci o Crvenkapici“ i druge…Stalni je honorarni suradnik Zadarskog kazališta, Kazališta „Smješko“, Kazališta „Merlin“.



Vladimir Bodegrajac
rođen je 1978. godine. Nakon završene Glazbene škole Vatroslava Lisinskog u Zagrebu studirao je klavir u klasi Prof. Marine Ambokadze i muzikologiju pod vodstvom Prof. Dr. Sc. Larisse Loginove na Visokoj školi za glazbenu umjetnost „Ino Mirković“, po licenci Državnoga Moskovskog Konzervatorija „P. I. Čajkovski“. Postdiplomski studij iz kompozicije završava na Državnom Konzervatoriju „Komitas“, Yerevan, Armenija, pod mentorstvom Prof. Dr. Armena Smbatyana.




Tihomir Petrović
je rođen u Zagrebu 25. srpnja 1951. godine. Godine 1976. Diplomirao je na teorijsko-pedagoškom odsjeku Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu i stekao stručni naziv Profesor muzike. Agencija za odgoj i obrazovanje promaknula ga je 2007. godine u zvanje profesora savjetnika teorijskih glazbenih predmeta. Od studenoga 1977. godine predaje glazbenoteorijske predmete na Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Od 1993. godine predaje glazbenu teoriju, solfeggio i harmoniju na Rock-akademiji u Zagrebu. Od godine 2005. vodi u Hrvatskom glazbenom zavodu ciklus popularnih predavanja za građanstvo pod nazivom Radionica utorkom. Autor je priručnika za nastavu teorije glazbe, harmonije, kontrapunkta, glazbenih oblika i solfeggia, priređivač nekoliko crkvenih pjesmarica te skladatelj mnogobrojnih dječjih popijevki. Godine 1997. utemeljio je Hrvatsko društvo glazbenih teoretičara (HDGT – www.hdgt.hr) i vodi ga do danas, kao predsjednik i organizator svih djelatnosti. Godine 1998. osnovao je časopis Hrvatskoga društva glazbenih teoretičara pod nazivom THEORIA, kojemu je glavni urednik. Godine 2000. utemeljio je Biblioteku Hrvatskoga društva glazbenih teoretičara, za koju uređuje sva izdanja.




Silvia Maserati
rođena je u Milanu. Diplomirala je kao klasični pijanist na Konzervatoriju G. Cantelli u Novari i na Međunarodnoj glazbenoj akademiji u Milanu. U razdoblju od 1997. i 2005. studirala je s Luisella Minini Granzierom (glasovir), Robertom Gambarom, Mario Garutijem, Giovannijem Grosskopfom, Enzom Cortijem (orgulje), Patrizijom Bernelich (korepeticiju), Marijom Grazijom Gazzolom (komornu glazbu), Lidijom Baldecchi Arcuri (povijest i fiziologija glasovirske tehnike). Učila je i vokalnu komornu tehniku i vršila ulogu korepetitora za zborove i pjevače na tečajevima poznate sopranistice Anne Marije Pizzoli na Akademiji Rossini. Tijekom zadnjih desetak godina učila je, a potom i nastupala izvođeći popularna talijanska djela ali i angloamerički repertoar u Gary Angelo bandu i Neoclassic Duu. Ova su dva ansambla vrlo rijetki spoj elektične gitare i glasovira. Nakon dugog iskustva u nastavi u niz talijanskih glazbenih škola, osnovala je "Infinitamusica ", svoju privatnu školu glasovira u Milanu. Maserati je također suosnivač i umjetnički direktor festival "Città Studi Milano festival", festival klasične glazbe, koji predstavlja mlade soliste i glazbenike komorne glazbe iz Italije i inozemstva.
Zahvaljujući njenom golemom zanimanju za ženske skladateljice osnovala je “Herstory of Music” projekt koji oživljava ali i predstavlja svijetu zanemarene vrijednosti iz svijeta glazbe i literature koje su napisale ženske ruke, skladateljice i spisateljice. Ovaj hvale vrijedan projekt odobren je od strane CIRSDe, Odjela za ženske studije na Univerzitetu u Torinu, a uskoro će se pojaviti u "Corso on-line" stranicama web CIRSDe i sadržati će i tekstove i izvođenja istih stranica. Trenutno je član pijanističkog dvojca "Pas de deux Piano Duo" s kolegom Terrenijem. Izvode četveroručno glasovirski repertoar s posebnim naglaskom na sjevernoameričkim skladateljima i djelima napisanim od ženskih skladateljica.




Diego Terreni
rođen je u Livornu u Toskani. Briljantno diplomira glasovir u klasi maestra P. Rossi na 'glazbenom zavodu R. Franco u Sieni. Njegovo je glazbeno obrazovanje zatim podržano i sufinancirano od države za daljnji studij glasovira i glazbene interpretacije s Vincenzom Audinom, Alessandrom Bertirottijem, Marcom Rapattoni, Francescom Dilaghi, a za komornu glazbu i glasovir s Pierom Narcisom Masi, Triom Modigliani, Angelom Pepicelli, Loguercio Maurom i Francescom Pepicellijem. Sudjelovao je u dvogodišnjem tečaju za kognitivnu psihologiju u glazbi s Alessandrom Bertirottijem, te proučavao neurofiziologija kod glazbenika M. Bauda, Akustiku s L. Cordatijem Rosaia, Lorenzom Parigijem, a glazbenu terapiju i Autizam s Ferdinandom Suvinijem. Terreni je postigao priznanja u više domaćih i međunarodnih natjecanja, te kao solist u komornim sastavima. Autor je brojnih objavljenih članaka i recenzijskih zapisa, te djeluje kao novinar i urednik poznatog online magazina ClassicaViva. Terreni je i pedagog, te predaje na seminarima, radionicama i koncertima u obliku seminara pa je u toj ulozi gostovao u brojnim poznatim talijanskim kulturnim institucijama. Predaje seminare i radionice i za kulturu marketinga, za organizaciju i upravljanje kulturom, te o prikupljanju sredstava za kulturno-umjetničke prijekte. Od 2003. radi kao profesor glazbenog obrazovanja i glazbene terapije. Surađuje često s opernim pjevačima izvođeči operni i lied repertoar. Intenzivna koncertna aktivnost broji mnoge nastupe solističke i sa komornim sastavima (Nuevo Tango kvartet, Meridian Piano Trio, uz sopran Susie Helena Georgiadis, Pas de deux Piano Duo sa Silvijom Maserati, Duo Aconcagua s harmonikašem Massimo Signorini). Nastupio je pri važnim institucijama u Italiji (Livorno, Pisa, Milano, Torino, Rim, Palermo, Salerno, Padova, Frascati), te u inozemstvu (Hrvatska, Švicarska, Francuska) itd. Trenutno je i umjetnički ravnatelj "Città Studi" za Milano Film Festival (ko-redatelj), Koncerti Casale Marittimo.
Terreni je osnivač, umjetnički ravnatelj i profesor glasovira na majstorskim tečajevima i radionicama za glazbeno usavršavanje pri Castellina Marittima u Toskani.





Alessandro Cesaro,
gaji svoju sklonost spram glazbi sa naglašenim zanimanjem prema skladanju. Studirao je klavir kod Franca Angelerija, stekavši diplomu u 16. godini sa najvišim ocjenama, pohvalom i posebnim priznanjem. Nakon diplome nastavlja sa studijem za usavršavanje sa Paulom Badura-Skodom i Aldom Ciccolinijem u Rimu. Ubrzo dobiva nagrade na značajnim državnim i međunarodnim natjecanjima kao što su Nagrada Venecije i Nagrada “Yamaha” u Stresi, ali se naročito afirmirao na 48. Međunarodnom natjecanju u Ženevi gdje sa 18 godina osvojio prvu nagradu. Održao je mnogobrojne solističke recitale po Italiji te gostovao u Švicarskoj, Njemačkoj, Sloveniji, Belgiji, Argentini i Meksiku. Surađivao je sa mnogim orkestrima i dirigentima kao Cl. Scimone, A. Nanut, P. Ignacio Calderòn, H. Kaiser, B. Scarpis. Jedno od posebnih obilježja je i njegova svestranost, koja mu omogućava uvrštavanje u svoj repertoar najznačajnija klavirska djela od Haydna pa do najmodernijih. Tako je došlo i do realizacije njegovih izvedbi čitavih opusa Chopina, Schuberta i Beethovena na autentičnim klavirima po naruđbi ljetnog festivala Euganeo. Mnoge od tih snimao je uživo za Rivo Alto i Azzurra Music. Pored interpretacije bavi se i skladanjem, a svoju glazbu objavljuje kod izdavačke kuće “Edizioni Armelin Musica”.



Katja Markotić, mezzosopran
- studij solo pjevanja i Lied interpretacije završila je na Hochschule für Musik und darstellende Kunst u Grazu u klasi prof. Kammersängrin Ire Malaniuk a potom se usavršavala kod prof. F. X. Lukasowskog u Beču. Kao koncertna pjevačica jednako uspješno stilski interpretira djela u rasponu od barokne do suvremene glazbe. Posebno mjesto u njezinu bavljenju vokalnom umjetnošću zasigurno pripada i ustrajnom zalaganju na oživljavanju manje poznate i zapostavljene vokalne baštine. Tako je do sada javno predstavila a za potrebe radija i televizije snimila brojne opuse I. Lukačića, D. Pejačević, J. Š. Slavenskog, A. Vidakovića, F. Livadića i F. Krežme. Sudjelovala je na svim značajnim domaćim festivalima (Zagrebački ljetni festival, Splitsko ljeto, Dubrovački ljetni festival, Pulsko ljeto, Porečke ljetne priredbe, Glazbene večeri otoka Krka, Osorske glazbene večeri i dr. Osim hrvatskih autora na repertoaru Katje Markotić nalaze se i naslovi najistaknutijih predstavnika europske vokalne lirike (Schubert, Brahms, Schumann, Mendelssohn, Liszt, Strauss, Mahler, Rahmanjinov, Čajkovski, Respighi i dr.). Kao vokalna solistica nastupala je uz Zagrebačke soliste, Zagrebački kvartet, Zagrebački komorni orkestar, Quartetto d'archi di Venezia, ansambl “I Solisti di Milano”, Hrvatski komorni orkestar, Korejski komorni orkestar (Soeul), Deutsches Kammerorchester (Frankfurt), komorni orkestar “L'offerta musicale” (Venecija), Simfonijski orkestar HRT pod ravnanjem Christiana Ewalda prvom hrvatskom izvedbom pjesama A. Zemlinskog, Dubrovački simfonijski orkestar, Ljubljanske simfoničare i orkestar HNK Splita u izvedbi 2. Mahlerove simfonije pod ravnanjem N. Bareze. Katja Markotić često je prisutna i na inozemnim podijima, (Austrija, Njemačka, Slovenija, Mađarska, Poljska, Italija, Francuska, Španjolska, Belgija i Velika Britanija). Zapažen uspjeh postigla je cjelovečernjim recitalima na međunarodnom festivalu “Cervantino” XXX u Mexicu, sa završnim nastupom u Palacio de Bellas Artes (Mexico City). Živi i djeluje kao slobodna umjetnica u Zagrebu.




Stefani Grbić (1987.)- glasovir. Rođena je u Dubrovniku gdje je završila osnovnu i srednju glazbenu školu u razredu prof. Marije Grazio. Trenutno je absolventica na Akademiji za glasbo u Ljubljani u klasi doc. Tomaža Petrača. Tijekom školovanja je sudjelovala na seminarima (T.Petrač, R. Dalibaltayan i dr.) i natjecanjima: županijsko natjecanje 3.nagrada u Dubrovniku (2003.), dvije druge nagrade na državnom natjecanju u Zadru (2004.) i Samoboru (2005.) komorni trio kod prof. B. Krasovca. Sa Dubrovačkim simfonijskim orkestrom izvela je D. Šostakoviča Concetino op.94 (arr. A. Lečić) (2005.), E. Griega koncert za klavir i orkestar u a-molu op.16 (2009.) za koju je dobila Prešernovu nagradu u Ljubljani, te 1. Koncert F. Liszta u Es duru.




Akademski slikar Neno Mikulić je rođen 1964. g. u Splitu. 1987. godine diplomirao je na kemijsko-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. 2002. godine diplomirao je slikarstvo na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu u klasi profesora Gorkog Žuvele. Od 1986. godine bavi se aktivno novinskom karikaturom i stripom. Živi i radi u Splitu. 2005. godine za svoj rad Jesus Christ TK-79 osvojio je prvu nagradu na natječaju Pasionske baštine u Muzeju Mimara u Zagrebu. Broji za sobom brojne grupne i samostalne izložbe od Klovićevih dvora i Muzeja Mimara u Zagrebu do onih u Austriji ili Virtul gallery Serrano u Parizu. "Homo ludens - Čovjek koji se igra, dosadašnji opus Nene Mikulića naizgled karakterizira određena dihotomija izraza. Iz njegovih ranih djela progovara suvremen likovni govor na tragu art brutta i njemačkog ekspresionizma (bilo onog 20- ih godina 20.-og stoljeća ili kasnijeg neoekspresionizma). U početku crtež mu je jednostavan, primitivan (na tragu Basquiata), kolorit divlji, brutalan, izraz ekspresivan i snažan. U kompozicijama izokrenutim naopako, vidljiv je izravan utjecaj Baselitza i brutalnost njemačkog ekspresionizma. Sva ljudskost je istrgana s izmučenih kostiju stanara svijeta lišenog svake humanosti. Mikulić promišlja umjetnost na suvremen način. Jako dobro poznaje materijal u kojem stvara, bilo to toplo drvo ili hladna žlica. Sve nađe svoje idealno mjesto u njegovom prostoru stvaranja i života. Jer to su kod njega neodvojive kategorije-njegove skulpture su i njegovi podstanari, prostor njegova života – stan ujedno je prostor stvaranja- atelje. Neno skulpture diže na razinu simbola, pomoću kojih dešifrira kodove jednog geografsko sociološkog fenomena i doista je zadivljujuća lakoća kojom to čini. Iako se više ne bavi karikaturom, ona mu je ostala u prstima dok stvara....Uspio je spojiti vlašku Zagoru s morem, alkare i pomorce, seoske bakice i gradske gospoje. Kažu da su “ brodovi ka i ljudi“, ali i brkovi su. Brkovi mnogo toga govore, zato je kod Nene svaki drugačiji. Onaj u mornara, zavodnika, alkara, gorštaka-cijela galerija brkova. Jer što je muškarac bez njih? Snažna je veza Mikulića sa Dalmatinskom Zagorom u kojoj je odrastao. Njegove bake izgledaju kao da su izašle iz pera Ante Tomića. Dok stvara Mikulić se igra i to radi vrlo hrabro- miješa ladice, iz karikature prelazi u sliku , sliku širi na asamblaž, slikoreljefe, skulpturu, ready made, skače po žanrovima i pri tom se smije, komentira, kritizira a kao posljedica njegove igre nastaje potpuno novi univerzum u kojem zakoni fizike više ne vrijede. Njegovi likovi kreću se zamišljenim putanjama, chagallovske sile odižu tijela od zemlje..."




Meri Cetinić rođena je u Splitu, a njena obitelj porijeklom je iz Blata na otoku Korčuli. Jedna je od najpopularnijih hrvatskih izvođačica zabavne glazbe, skladateljica, kantautorica. Zajedno sa Slobodanom Kovačevićem osnovala je skupinu More u kojoj nastupa do kraja 1978. godine, kada počinje svoju uspješnu solo karijeru. 1980. godine objavljuje svoj prvi autorski album Ja sam žena, koji se prodaje u dijamantskoj nakladi i kao takav prvi je u Hrvatskoj pop glazbi. Nastupa na brojnim domaćim festivalima od kojih je najviše uspjeha imala na Splitskom festivalu. Dobitnica je hrvatske diskografske nagrade Porin, koja joj je 2002. godine dodijeljena za najbolji album zabavne glazbe Malo mora na mom dlanu. Uz Porina dobitnica je još brojnih drugih nagrada. Meri Cetinić u svojoj je glazbenoj karijeri objavila veći broj zlatnih, platinastih i dijamantskih albuma. Surađivala je s najboljim skladateljima i tekstopiscima poput Zdenka Runjića, Jakše Fiamenga, Momčila J. Popadića, Dragutina Britvića i mnogih drugih. Više puta je bila proglašena najboljom pjevačicom godine. Uz brojna priznanja i osvojene festivale, dobitnica je nagrade 'Zlatna ptica' za prodanih milijun snimljenih primjeraka i redovna je članica Hrvatskog društva skladatelja. Na svim ovim albumima većinu skladbi je Meri sama skladala, neke na vlastite, a neke na tekstove Jakše Fiamenga, Krste Jurasa, Momčila Popadića, Ivice Flescha i drugih. Paralelno s ovim autorskim albumima u suradnji sa skladateljem Zdenkom Runjićem godinu za godinom kao vokalni solist ostvaruje uspjehe na Splitskom festivalu s skladbama "Četri stađuna", "U prolazu", "Lastavica", kao i kasnije s "Konoba", "Zemlja dide mog"... Živi u Splitu.




Ženska klapa Folklornog ansambla Linđo osnovana je u veljači 2000. godine na inicijativu plesačica ansambla . Prvi put se ova klapa predstavila javnosti u kolovozu 2000. godine. Iako su od početka sudjelovanja ukupno osvojile 16 nagrada, najveći uspjeh na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu, najprestižnijem natjecanju koje okuplja sve hrvatske klape, „Linđovice“ postižu 2009. godine kada su osvojile apsolutnu pobjedu kojom su ih nagradili i stručni ocjenjivački sud i publika. Od međunarodnih uspjeha istaknut ćemo zlatno odličje na 13. Međunarodnom festivalu zborskog pjevanja koje je 2002. godine održano u Veroni (Italija). Od diskografskih uradaka istaknut ćemo album: Mediterranean sounds - Croatia’s mystic voices FA Linđo. Riječ je o prvom klapskom SuperAudio CD-u snimljenom 2003., u suradnji sa Nenadom Bachom i Johnom Holbrookom, višestrukim osvajačem Grammyja.