Umjetnici Epidaurus festivala 2012.

 


María Esther Guzmán i Luis Orden,
duo gitara i flauta
María Esther Guzmán, gitara
potječe iz glazbene obitelji s dugom niti tradicije. Guervós obitelj po majci seže sve do njenih pradjedova koji su u Španjolsku stigli iz Nizozemske da bi za vrijeme vladavine Karla I. bili glazbenici kraljevske kapele čime su se odmah u početku popeli na glazbeni tron. Glazbena tradicija nastavila se kroz sve generacije bez prekida sve do danas s maestrom Guzmán. Nastavljajući bogatu tradiciju, Maria Esther, rođena u Sevilji, započela je svoje prve nastupe u javnosti s nepune četiri pri Lope de Vega kazalištu, s jedanaest godina osvojila je prvu nagradu koju dodjeljuje španjolski državni radio i televizija (RTVE). U dobi od dvanaest godina svirala je Maestru Andrés Segoviji, koji je uvelike pohvalio njeno muziciranje i ponudio joj pomoć. Studirala je na visokom glazbenom konzervatoriju u Sevilji, u klasi Americe Martinez, gdje je diplomirala 1985., osvojivši svojom diplomom i izvanrednu nagradu. Usavršavala je svoje glazbeno obrazovanje s Carlevarom A., L. Brouwerom, A. Diazom i D. Russellom i mnogim dr. Osvojila je 6 državnih i 13 međunarodnih prvih nagrada. Gđa Guzmán je također nagrađena nagradom kulture «Mladi andaluzijski glazbenici» 1994. RITMO nagrada, koju dodjeljuje časopis istog imena, dobila je za snimku djela Juliana Arcasa. Godine 1988. počašćena je od strane JJ.MM Sevilji titulom "Srebrne obljetnice" za svoje svestrano glazbeno djelovanje. Kao neumorni putnik, ističu se gostovanja diljem Europe, Azije i Amerike, gdje vodi majstorske tečajeve, te nastupa kao solistica, solist orkestrima pod vodstvom učitelja kao što su Asensio, L. Brouwer, C. Metters, O. Alonso, C. Florea, Pedro Halftter, Adrian Leapera i dr. Redovito surađuje s brojnim ansamblima kao njihova solistica ili interpretirajući zajedno komornu glazbu. Uspješno djeluje već duži niz godina u duetu s flautistom Luisom Orden, i s gitaristom Takeshi Tezukom. Od 1988. jednom godišnje gostuje i snima u Japanu. Snimila je do sada 26 nosača zvuka, 1 LP, 4 videa i 1 DVD. Maestra Guzmán premijerno je izvela brojne skladbe skladatelja M. Castilla, J. Garcíje, Joaquina Rodriga, Tomasa Marca, Carlosa Cruz de Castra, Zulema de la Cruza i Javiera Jacinta. Naslovljena je titulom počasnog člana “Numerary Member” Kraljevske akademije lijepih umjetnosti St. Isabel of Hungary u Sevilji. Bavi se i pedagogijom kao profesor na posebnoj glazbenoj školi "Andalucia Musica” u Sevilji. Nagrađena je izvanrednom nagradom za gitaru"Trujamán" zbog izrazito bogate umjetničke karijere koja joj je dodijeljena u "Palau de la Musica" 2011. godine u Valenciji.
Luis Orden, flauta
je rođen u Castelldefels (Barcelona) 1966. Svoj studij flaute započinje na "Conservatorio Superior de Musica" u Sevilji, a na kraju okrunjuje izvanrednom nagradom “Prize of Honour” na području komorne glazbe. Nastavlja svoju glazbenu karijeru učeći kod glasovitih pedagoga Magdalene Martinez i Wendele van Swool. Sudjelovao je i u brojnim majstorskim tečajevima kod poznatog Raymonda Guiota, Roberta Dicka i Vicensa Pratsa. Nastupao je u prestižnim domaćim i međunarodnim koncertim dvoranama, kao što su Teatro Colón u Buenos Airesu (Argentina), Poljski Radio Concert Hall u Katowicama, Španjolsko Državno Kazalište , Gugghenheim muzej u Bilbao, Apolo kazalište u Sevilli, Međunarodni Festival u Ubedu, Juan March Foundation u Madridu, Andaluzijski centar suvremene umjetnosti, itd. Redovito nastupa s raznim komornim skupinama i orkestrima, u duetu s Marijom Esther Guzmán, s ansamblom Solistas de Sevilla, s Trio Pleyel, s Real Sinfónica Orquestra iz Sevilla, s Orkrestrom del Principado de Asturias i s Orkrestrom iz Cordobe čiji je počasni gost već dugi niz godina. Mnogi skladatelji posvetili su mu svoja djela, neke od njih izveo je premijerno, ali je premijerno izveo i mnoga druga djela napisana za flautu. Koncerte Luisa Ordena često prenosi španjolski radio, a kao svestrani glazbenik snimio je i brojne nosače zvuka. Dva od njih realizirao je upravo s uglednom seviljskom gitaristom Esther M. Guzmán, a četiri s ansamblom «Solistas de Sevilla.» Nadalje, surađiva s brojnim uglednim kolegama s kojima snima za radio i u tonskim studijima različite vrste (žanrove) glazbe od Flamenca, Sevillane, Rumbe ). Djeluje i kao profesor flaute na Conservatorio Superior de Musica «Manuel Castillo» u Sevilji. Luis Orden je od nedavno zastupnik Pearl Flute umjetnika. Luis Orden was born in Castelldefels (Barcelona) in 1966. He began his studies on transverse flute at the “Conservatorio Superior de Musica” in Seville at the end of which he was noted with Distinction and awarded with the “Prize of Honour” in Chamber Music; then, he continued his musical career studing with Magdalena Martinez and Wendela van Swool. He also took part in several masterclasses with Raymond Guiot, Robert Dick and Vicens Prats. He has performed in prestigious national and international concerts halls, such as the Teatro Colon in Buenos Aires (Argentina), the Polish Radio Concert Hall in Katowice, the Spanish National Auditorium, the Gugghenheim Museum in Bilbao, the Apolo Theatre in Seville, the International Festival in Ubeda, the Juan March Foundation in Madrid, the Andalusian Centre of Contemporary Art, etc. Now he regularly performs with various chamber groups and orchestra: with Maria Esther Guzmán (on a guitar and flute duet); with the Ensemble Solistas de Sevilla; the Trio Pleyel; the Real Orquesta Sinfónica de Sevilla, the Orquesta Sinfonica del Principado de Asturias and the Orquesta de Cordoba of which he has been an important guest for many years. Many composers dedicated to him their works, some of them he played as première, as he performed too as premiére many other piecès. Lot of Luis Orden’s concerts have been transmitted by the Spanish National Radio; as a multi-talented musician he also recorded various cds. Two of them was realized with the sevillan guitarist M. Esther Guzmán and four cd's with the "Ensemble Solistas de Sevilla" Furthermore he also worked as a player with numerous artists in recording studios realizing cds of various kind of music (flamenco, sevillana, rumba). He is Professor of flute at the Conservatorio Superior de Musica Manuel Castillo in Seville. Luis Orden is a new Pearl Flute artist.



Večer Tina Pattiere
Kyung Hee Lucia Yang, sopran
Rođena u Južnoj Koreji. Diplomirala s najboljim počastima na "Chu-Gye Sveučilištu za umjetnost", a potom Post-diplomski studij pri "Seoul National University". Seli se u Rim u Italiju, te u prilično kratkom vremenu stječe diplomu iz solo pjevanja na "L.Perosi Konzervatoriju" u Campobasso. Usavršava se i u klasi kod glasovitih Waltera Cataldi-Tassonija i Silvana Carrolija. Nakon pobjede na međunarodnom natjecanju "Cascina Lirica” debitira u Verdijevom il Trovatore, u ulozi Leonora u Teatru Politeama di Cascina, u Persio Flacco kazalištu u Volterri, te Rosetum kazalištu u Milanu. Debitira kao Violetta u Traviati u istoj godini,u sklopu znamenitih Rimskih opernih sezona u San Luca kazalištu. Druga nagrada dodijeljena joj je na međunarodnom natjecanju "R. Leoncavallo”, ali i  2. nagrada kao pobjednici na "VII. Citta'di Alcamo” gdje se dodjeljuje i posebna nagrada udruge kritičara časopisa. Gđa.Yang se malo poslije toga vraća na isto natjecanje gdje pobjeđuje prvu nagradu. Tada pobjeđuje i nagradu sa strane publike kao najbolji izvođač. Ovo će je dovesti do uloge Socio-Cio San u Puccinijevoj operi Madama Butterfly. S ovom ulogom od tada briljira po cijelom svijetu. Gđa Yang se iste godine posvećuje voljenoj ulozi u operi Don Giovanni kao Donna Anna "Thater Ventidio Basso" u Ascoli Piceno. Tumači i uloge Nedda u Pagliacci i to u Komunalnom kazalištu D'Annucio u Pescari s Nacionalnim orkestrom Sofije i Verdijevu operu “I Vespri Siciliani” s ulogom kneginje Elena u Kazalištu Sociale u Mantovi. Redovito nastupa na festivalima diljem svijeta: Festivalu Alden Biesen u Belgiji kao Violetta u “La Traviata” od Verdija, s ulogom Luise u Verdijevoj Luisi Miller u sezoni opere u kazalištu Biel i Solothurn u Švicarskoj. Nedavna turneja uključila je obilazak Švicarske s više od 24 nastupa u različitim ulogama i u različitim kazališta: Kurtheater Baden, Stadttheater Olten, Kazalište Kultur Visp, Teatro Carlo Gomes u Brazilu u ulozi CIO-Cio San u Puccinijevoj Madama Butterfly, Campo Grande u Goiani u Brazilu u Africi, Aziji, redovito nastupa u "Auditorium di Lucca", "Auditorium A. Kraus Las Palmas", "Anteprima Arena di Verona, "Aula Magna Rim pri Sveučilištu Sapienza" itd.. Njen repertoar uključuje: Il Trovatore, La Traviata, Aida, La Forza del Destino, Otello, Luisa Miller, I Vespri Siciliani, Un Ballo in maschera, La Boheme, Madama Butterfly, Tosca, Manon Lescaut, Turandot, Suor Angelica, Gianni Schicchi, Tabarro, Faust, La Fanciulla del West, Don Giovanni, Iris, Carmen, Pagliacci, Adriana Lecouvreur.
Angelo Inglese, skladatelj i dirigent
Treća generacija u obitelji glazbenika, počinje u ranoj dobi svoj studij klarineta, glasovira i violine s ocem Giuseppeom (klarinetist i skladatelj). Studira pri "Niccolò Piccinni" konzervatoriju u Bariju. Nastavlja studij kompozicije i na 'Superieure Conservatoire de Musique' u Parizu s Jacques Charpentier gdje uspješno diplomira. Pobjednik je 1. nagrade i zlatne plakete za Requiem za sole, zbor «Ondes Martenot» koju izvodi orkestar pod njegovim ravnanjem u dvorani pariškog Konzervatorija u prisustvu gospođe Jeanne Loriod (supruga Messiaenova brata). Od tada započinje svoje intenzivne aktivnosti kao skladatelj, pobjeđuje brojna međunarodna natjecanja kao što su "2 Agosto" u Bologni, gdje je dobio službenu plaketu od Ennia Morriconea u "Natjecanju najboljih skladatelja". Dobiva povjerenstva iz različitih glazbenih institucija i sklada skladbe za institucije kao što su Svetlanov Filharmonijskog orkestra Moskva, Valle d'Itria festival "Giacomo Leopardi", World Poetry Center, Reale Filharmonije akademija u Bologni, Teatro Comunale di Bologna, itd. Njegov opus sadrži širok repertoar sačinjen od komorne, simfonijske i operne glazbe. Najnovija kreacija, Recuerdo de unolvido, prema tekstovima Luis Cernude svijetski je praizvedena u Teresa Carreño kazalištu u Caracasu (Venezuela). Psallite Deo nostro za pripovjedača, sopran, klavir i orkestar u izvedbi orkestra Teatro Comunale di Bologna emitirano je na nacionalnoj televiziji RAI kao i Sinfonia br.1 «Hymne à la Beauté» za bariton i orkestar preuzet iz "Les Fleurs du mal " od Charlesa Baudelairea. Ovom izvedbom proslavila se 80. obljetnica Simfonijskog orkestra u Venezueli. Od 2003. maestro Angelo vrši funkciju umjetničkog voditelja Rovigo kazališta, gdje je režirao nekoliko produkcija za Operu: Andrea Chenier, Aidu, Otello, Rigoletto, Salome, Turandot, Traviatu. Njegov repertoar kao dirigenta širok je i obuhvaća simfonijsku i opernu glazbu. Surađivao je s raznim orkestrima kao što su Orchestra Internazionale d'Italia, orkestar Regionale Rim i Lazio, orkestar Teatro La Fenice di Venezia, Simfonijski Orkestar Livorno, Simfonijski orkestar Messina, Sinfonietta orkestar u Parizu, Gudački orkestar Akademije St. Martin-in-the-Fields, Orkestar Symphonique de Mulhouse (Opéra du Rhin), Nacionalni orkestar u Seulu, Sveučilišni orkestar Pussan (South Corea), Državna filharmonija iz Ucraine, orkestar Opere Izmiru (Turska), Simfonijski orkestar iz Venezuele, Simfonijski orkestar Rumunjske. Od 2007. je gost-dirigent Simfonijskog orkestra u Venezueli. Surađivao je s poznatim pjevačima kao što su: Renata Scotto, Fedora Barbierija, Gena Dimitrova i Gianfranco Cecchele, Piera Cappuccilli, Katia Ricciarelli, Giuseppe Taddei, Leo Nucci, a bio je asistent i glasovitim dirigentima kao što su: Robert Shaw, Daniele Gatti, Paolo Olmi, Donato Renzetti, Myung-Whun Chung, Valerij Gergijev, Daniel Oren. Brine o mnogim ključnim izdanjima simfonijskog i opernog opusa kao što francuska verzija Luigi Cherubini u Medée zabilježena prvi put u CD tvrtki Nuova ere kao i Hector Berliozovu Simfoniju Fantastique s Filharmonijom Svetlanov iz Moskve.



Večer Mladih talenta: Duo Sekulić – Bekčić

dvije mlade umjetnice koje su se susrele tijekom studija na Kraljevskom konzervatoriju u Bruxellesu. Saznanje da dijele ljubav za repertoar glasovirsko – violinskog dua dovodi ih početku zajedničkog rada i osnivanju ovog dua. Već od prvog zajedničkog muziciranja osjetile su lakoću I prisnost a i mnoštvo ideja koje su se sretno podudarale, emociju koju glazba donosi. U svome radu streme da stvarajući zajedno postanu kao jedno. To je nešto čemu konstantno teže, trudeći se da sa svakom novom izvedbom obogate njihovo daljnje glazbeno putovanje, uključujući utjecaj onog neizbježnog "trećeg" člana svoga dua - publike.
Nataša Bekčić (glasovir) počela je svirati glasovir u dobi od 7 godina u Osnovnoj glazbenoj školi u Čačku (Srbija). Kad joj je bilo 14, preselila se u Kraljevo na studij kod prof Sanja Vukosavljević-Milenić pri ''Mokranjac'' High School of Music, gdje je nagrađena nagradom Najbolje učenice godine. Nastavlja studij na Muzičkom Sveučilištu umjetnosti u Beogradu, kod prof Mirjana Šuica-Babić (2000. - 2005.), gdje je za posljednji diplomski recital dobila najveća moguća priznanja. Školovanje nastavlja na Kraljevskom konzervatoriju u Bruxellesu u klasi prof Aleksandar Madžarom. U 2007. završila je magistarski studij za glasovir, a u 2009. završila je i magistarski studij komorne glazbe na istom konzervatoriju u Bruxellesu s najboljim ocjenama. Tijekom studija, radila je na majstorskim tečajevima s Jurij Kot, Irina Aleksejcuk, Mirjana Šuici-Babić, Michael Ude, Melvin Tan, Aleksandar Madžar, Daniell Pollac i Andreas Staier. Dobitnica je nekoliko nagrada na natjecanjima u Srbiji: druge nagrade na 'Međunarodnom natjecanju za mlade pijaniste u Šapcu (2000.), druge nagrada na republičkom natjecanje ''Josip Slavenski'' u Beogradu (1998.,1999.), treće nagrade na međunarodnom natjecanju ''Petar Konjović'' u Beogradu (2000.), specijalne nagrada žirija (SOKOJ) za uspješnu interpretaciju glazbe koju je napisao Vasilije Mokranjac na međunarodnom natjecanju'' Petar Konjović'' u Beogradu (2000.). Svirala je u najvažnijim dvoranama širom Srbije kao solist i komorni glazbenik, a  jednako nastavlja konceratirati u Francuskoj i Belgiji. Osim solo i komorne glazbe, bila je službena pijanist / korepetitor u Školi za mlade talente, Ćuprija (Srbija) i na Kraljevskom konzervatoriju u Bruxellesu. Gđa Bekčić je također vrlo aktivana kao profesor klavira u Francuskoj.
Dejana Sekulić (violina) rođena je u Nišu (Srbiji) gdje je započela  glazbeno obrazovanje u glazbenoj školi, pod nadzorom eminentnih profesora Branislava Petrović Marković. Njihova plodna suradnja trajala je do Dejanina diplomiranja na srednjoj školi za glazbu "Vojislav Vučković" rezultirajući kao najbolji student spomenute klase. Nakon toga odlazi na studij u klasi profesora Igora Aleksića na studij glazbe na Sveučilištu u Nišu, gdje opet završava studij s najvišim ocjenama. Nastavlja studij i stječe diplomu Magistra, a zatim i PhD u glazbi i izvedbene umjetnosti na Kraljevskom konzervatoriju u Bruxellesu u klasi profesora Valerija Oistrakh. Osim toga, sudjelovala je u nekoliko majstorskih tečajeva renomiranih violinista, održavanim diljem Europe, kao i brojnim natjecanjima, gdje je uglavnom rangirana uvijek među najbolje. Radila je s majstorima kao što su Igor Oistrakh, Ruggierao Ricci, Vladimir Spivakov, Eugenia Tchugayeva, Stefan Camilarov, Ilan Gronich, Mihail Gruber, Dejan Mihailovića, Angel Satnkov. Tijekom vremena školovanja redovito nastupa u Srbiji i Belgiji, kao I u drugim europskim zemljama (Italija, Slovenija, Švicarska, Austrija, Španjolska, Bugarska, Njemačka). Snimala je za obje srpske i talijanske radio i televizijske tvrtke. Osim solističkih nastupa, vrlo širokih i živopisnih angažmana komorne glazbe, tu je njezin rad i s nekoliko uglednih orkestara. Svirala je s "Constantinus komornog orkestra" iz Srbije, Simfonijski orkestar u Nišu, Bruxelles filharmoniju ", Timur und Seine Mannschaft" i SymphoniaASSAI i dr. Sekulić je osnivačica, glazbenica, ali i član umjetničkog vijeća iza "deACT" - kolektiva koji okupljaju osam glazbenika koji, u različitim kombinacijama, izvode komornu glazbu, kao i nove posebne, raritetne projekte.Trenutno radi istraživanje u suvremenoj violinskoj tehnici, glazbi i izvedbi, uz podršku Peter Swinnena, Valery Oistrakha i Bart Bouckaerta.