Biografija umjetnika 17. Epidaurus festivala
Danylo Sayenko
Iako pogođen ratnim razaranjima i strahotama u svojoj zemlji, ukrajinski pijanist Danylo Sayenko ne odustaje od svog predanog rada. Nastupit će prvi put u Hrvatskoj i to u prekrasnom Cavtatu u sklopu 17.edicije festivala.
Otkako ga je umjetnička voditeljica Epidaurus festivala, pijanistica Ivana Marija Vidović zapazila na natjecanju u Italiji, gdje je bila članicom žirija i gdje je trijumfirao s pobjedama apsolutnih nagrada, želja da ga pozove u Cavtat još je postala intenzivnija otkako se u svijetu započeo narušavati mir i ljubav…Do prije nedavno činilo se da je gotovo nemoguć njegov dolazak i nastupanje no, ovaj nadareni, virtuozni i već potpuno formirani tridesetdvogodišnji glazbenik iz Lavova, održat će recital s kojim će se otvorit na vrlo dostojanstven način 17. koncertna sezona omiljenog cavtatskog međunarodnog festivala Epidaurus.
Rođen je u 1991. u Lavovu /Lemberg, jednom od ukrajinskih gradova najviše pogođenih ruskom agresijom. Prvi profesor klavira u Lavovu bio mu je Yuriy Moysyak u glazbenom liceju nazvanom po Solomiji Krušeljnickoj. Danylo je dalje studirao na Akademiji glazbe Mykola Lysenko u Lavovu od 2009. do 2014. U klasi profesora Jozefa Ermina. Od 2014. studira na
Hochschule für Musik und Theatre u Hamburgu s prof. Annom Vinnizkom i iz 2017. u Hochschule für Musik und Theater u Rostocku s prof. Mattiasom Kirschnereitom. Među brojnim dobivenim nagradama izdvajaju se one na Međunarodnom pijanističkom natjecanju Vladimir Horowitz u Kijevu 2012. te iste godine na Natjecanjima (također međunarodnim) Emil Gilels iz Odese i Mykola Lysenko iz Kijeva.
Nadalje, dobitnik je brojnih nagrada na uglednim svjetskim natjecanjima od koji se istiću sljedeće: Pijanističko natjecanje„Maria Canals“ (Barcelona/Španjolska 2015.) – 1 nagrada, I. J. Paderewski International Piano Natjecanje (Bydgoszcz /Poljska 2022.) – 3. Nagrada, International Concours Piano of Ile de France (Maisons Laffite, Francuska, 2022.) – 1 nagrada, Euregio Piano Award International Piano Natjecanje 2023., Geilenkirchen (Njemačka) – 2 nagrada, Međunarodno pijanističko natjecanje “Grad Vigo” u Španjolskoj 2023. – 2. nagrada, Pijanističko natjecanje Richarda Vinesa 2021 (Lleida, Španjolska) – 2. nagrada, Pijanističko natjecanje Campillos 2022. (Campillos, Španjolska) – 3 nagrada, Rospigliosi IPC “Premio Schumann” 2023., Lamporecchio, Italija – 2. nagrada, Međunarodno pijanističko natjecanje Colafemmina – Acquaviva delle Fonti, 2021., Italija) – 1 nagrada, Međunarodni klavir „Arcangelo Speranza” natjecanje 2021. u Tarantu u Italiji – 1 nagrada, Međunarodno pijanističko natjecanje J. Krogulski (Tarnów, Poljska 2022.) – 1 nagrada, IPC “GIORGOS Thymis” (Solun/ Grčka 2015.) – 1 nagrada, Međunarodno pijanističko natjecanje Massarosa (Massarosa/ Italija 2018.) – 1 nagrada, Međunarodno glazbeno natjecanje poljske glazbe, Rzeszów, Poljska 2023. – 5. mjesto, Međunarodno pijanističko natjecanje u Tbilisiju 2022., (Tbilisi, Gruzija) – 4. nagrada,”Galina Cherni-Stefanska in Memoriam” IPC, Poznan, Poljska 2022. – finalist, IPC “Luciano Luciani”(Cosenza, Italija 2020.) – 2. nagrada, Međunarodni klavir “Kharkiv Asamblras”, Natjecanje (Kharkiv, Ukrajina 2018.) – 1 nagrada, “Nova Coppia Pianisti” međunarodni klavir, Natjecanje 2022. (Osimo, Italija) – 3. nagrada i mnoge druge.
Danylo aktivno svira solo koncerte i s orkestrima u Ukrajini i u europskim zemljama kao što su Njemačka, Poljska, Italija, Švicarska, Grčka, Španjolska, Rumunjska, Francuska, Slovačka i Norveška.
U Hrvatsku stiže prvi put u koncertnome ruhu a za Cavtat je uzdahnuo vidjevši tek samo sliku…Oh my Goodness…Oh moj Bože! U njegovom glazbenom zagrljaju zaželimo zajedno mir i ljubav svijetu, a u otvorenju izložbe naših dubrovačkih umjetnika pronađimo mnoge uspomene i motive iz vremeplova Dubrovačkih ljetnih igara, proslavimo obljetnice poznatih svjetskih glazbenika, obojajmo se najljepšim bojama kreacija naših talentiranih likovnih umjetnika koji nam se treći put predstavljaju sa svojim maštovitim ostvarenjima….veličajući nenadmašnu moć glazbe.
Zajedno u zagrljaju umjetnosti i prelijepog Cavtata do mira i ljubavi u našem svijetu!
Radojka Šverko i prof.Vladimir Babin
Jedna od hrvatskih najboljih i najnagrađivanijih vokalnih umjetnica, hrvatska pjevačka diva Radojka Šverko uz pijanista prof.Vladimira Babina vraća se treći put na pozornicu Epidaurus festivala u Cavtatu. Svojom baršunastom bojom glasa oduševljava publiku već više od pet desetljeća a nakon što je svojom karizmom i interpretacijom oduševila publiku u Cavtatu i u Čilipima nije bilo teško da kocka ponovno padne na isti odabir. Isti, a uvijek tako inovativan, neponovljiv i nezaboravan…
Radojka Šverko rođena je 9. travnja 1948. godine u Pazinu. Djetinjstvo je provela u Buzetu gdje je pohađala osnovnu školu, te bila članicom i solisticom pjevačkog i tamburaškog zbora. Srednju ekonomsku školu pohađala je u Puli.
Tijekom 1960-ih godina nastupa na natjecanjima pjevača amatera diljem bivše države, a svoj prvi profesionalni nastup imala je 1967. godine na otoku Sveta Katarina kod Rovinja.1969. godine započinje internacionalnu karijeru nastupom na međunarodnom glazbenom Festivalu del Atlantico (Tenerife, Kanarski otoci), na kojem je nastupila s pjesmom „Nuestro mundo“ Alfija Kabilja i osvojila treće mjesto. Godinu dana kasnije, na međunarodnom glazbenom festivalu u Rio de Janeiru, izvedbom pjesme „Svijet je moj“ Alfija Kabilja, osvaja drugo mjesto. Na istome festivalu uručena joj je nagrada za interpretaciju, The Most Outstanding Performance, koja se te godine počela dodjeljivati u čast netom preminule Janis Joplin. Otad je nastupila i osvajala nagrade na brojnim sličnim festivalima u gradovima diljem svijeta: Tokio, Los Angeles, Madrid, Seoul, Atena, Puerto Rico, Caracas, Curacao, Bratislava, Firenza, Palma de Mallorca, Barcelona, Sheveningen, Malta, Caven, itd. Često je na tim festivalima dobivala nagrade za najbolji glas i interpretaciju.1969. godine potpisuje ekskluzivni ugovor za španjolsku diskografsku kuću Belter. Uz to, na španjolskoj televiziji je neko vrijeme imala svoju emisiju u kojoj je ugostila mnoge poznate umjetnike, uključujući Julija Iglesiasa. Šira domaća javnost zapazila ju je 1970. godine kada je na Splitskom festivalu nastupila i pobijedila s pjesmom „Kud plovi ovaj brod“ Esada Arnautalića i Arsena Dedića. Uz brojne internacionalne festivale, Radojka Šverko sudjelovala je i na festivalima u Hrvatskoj i susjednim zemljama (Splitski festival, Zagrebački festival, Krapinski festival, Melodije Istre i Kvarnera, MESAM, Vaš šlager sezone itd.). Surađivala je s brojnim skladateljima, tekstopiscima i aranžerima, kao što su Alfi Kabiljo, Zvonko Špišić, Andrej Baša, Silvije Glojnarić, Margit Antauer, Jaroslav Kubiček, Dalibor Paulik, Stipica Kalođera, Jakša Fiamengo, Maja Perfiljeva, Helena Papić, Olja Dešić i Ivo Popeskić.
Također je surađivala s mnogim kolegama glazbenicima i pjevačima, kao što su Vladimir Babin, Alan Bjelinski, Ante Gelo, Matija Dedić, Tedi Spalato, Četiri tenora, Jasna Šumak, Ljerka Očić, Joe Meixner, Elvis Stanić, Tony Cetinski, itd. Za njezinu su karijeru bile važne i suradnje sa slovenskim glazbenicima i autorima, kao što su Petar Ugrin, Dušan Velkaverh, Mojmir Sepe, Bojan Adamič, te Jože Privšek i Jure Robežnik. U projektu pod nazivom Hrvatske dive od 2011. do 2014. nastupa s Gabi Novak i Terezom Kesovijom. Od samog početka svoje profesionalne karijere surađuje s mnogim svjetskim i domaćim simfonijskim i filharmonijskim orkestrima. Ostvarila je i kazališnu karijeru ulogama u nekoliko mjuzikala i rock opera: „Gubec-beg“ (uloga Jane), „Grička vještica“ (uloga Nere), „Karolina Riječka“ (uloga Karoline), „Jadnici“ (uloga Fantine) i „Mirakul“ (uloga Mare). Glumila je i u filmu Rajka Grlića „Bravo maestro“ koji je 1978. godine bio u konkurenciji Filmskog festivala u Cannesu. Repertoar Radojke Šverko je iznimno raznolik, a uključuje domaću i stranu glazbu, te unutar toga razne žanrove: šansonu, pop-rock, jazz, filmsku glazbu, te mjuzikle.
Uz to, s repertoarom klasične i sakralne glazbe te gospela desetljećima nastupa u crkvama diljem Hrvatske, a s tim programom je nastupila i u crkvama u Beču, Heidelbergu, Nürnbergu, Malmöu, Stockholmu, Trstu i Rimu. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja. Među njima se ističe pet glazbenih nagrada Porin, uključujući Porin za životno djelo. Jedina je glazbenica koja je iste godine, uz nagradu za životno djelo, osvojila i nagradu u redovnoj konkurenciji.1995. godine za osobite zasluge za kulturu dodijeljeno joj je državno priznanje Republike Hrvatske, odlikovanje Reda danice Hrvatske s likom Marka Marulića. 50 godina karijere proslavila je 2017. godine koncertom u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, uz pratnju Zagrebačke filharmonije i Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić te uz ravnanje maestra Alana Bjelinskog. 2018. objavila je koncertni album „As Time Goes By (Live At Jazz.hr)“, koji se popeo na visoko drugo mjesto najprodavanijih domaćih albuma u zemlji.
Meri Cetinić, glas i klavir / vocal&piano
Meri Cetinić (Split, 15. lipnja 1953.) je svestrana hrvatska glazbena diva: pijanistica, pjevačica zabavne i pop glazbe, skladateljica i kantautorica. Zajedno sa Slobodanom Kovačevićem osnovala je skupinu
„More“ u kojoj nastupa do kraja 1978. godine, kada počinje svoju uspješnu solo karijeru. Godine 1980. objavljuje svoj prvi autorski album Ja sam žena, prvi album pop glazbe koji se u Hrvatskoj prodaje u dijamantskoj nakladi. Nastupa na brojnim domaćim festivalima od kojih je najviše uspjeha imala na Splitskom festivalu. Dobitnica je hrvatske diskografske nagrade Porin, koja joj je 2002. godine dodijeljena za najbolji album zabavne glazbe Malo mora na mom dlanu. Uz Porina dobitnica je još brojnih drugih nagrada. Meri Cetinić rođena je u Splitu, a njena obitelj porijeklom je iz Blata na otoku Korčuli. Odrastajući u skromnoj, ali skladnoj obitelji, uz oca električara i majku domaćicu, te dva starija brata, Antu i Borisa, vrlo rano se počeo isticati njezin talent za glazbu, osobito pjevanje. Među prvima je to primijetio njezin otac i Marija Franetović, njezina učiteljica od prvog do četvrtog razreda. Počinje nastupati već kao dijete, a u osnovnoj je školi često dobivala glavne uloge u školskim priredbama. Završila je glazbenu školu “Josip Hatze” u Splitu, Srednju glazbenu školu i Pedagošku akademiju, smjer glazba, u Splitu. Njen brat Ante, pet godina stariji od Meri, bio je vrlo utjecajan i cijenjen glazbenik u Splitu. U njihovom stanu su se okupljala sva imena iz glazbenog života Splita tog vremena i Meri je još kao djevojčica sve to upijala sa strane.
Rano je počela slušati crne pjevače, zavoljela blues i gospel glazbu. Krajem šezdesetih godina pridružuje se kao orguljašica i vokal spltskoj kultnoj skupini ‘CHE’, s kojom je u to vrijeme nastupala po splitskim klubovima. Sa 17 godina odlazi na svoju prvu glazbenu turneju po SSSR-u, gdje kao vokalni solist nastupa sa sastavom Delfini. Godine 1973. svoju glazbenu karijeru nastavlja kao solo vokal i klavirist sastava More, s kojim snima nekoliko uspješnih singlova (More, Ja ću plakat sama, Gdje god da pođeš…) i jedan LP pod nazivom More. Nakon zadnjeg velikog hita s grupom More “Samo simpatija”, 1978. Meri Cetinić je imala veliku želju napraviti nešto novo, stoga odlazi iz skupine i okreće se svojoj samostalnoj karijeri. Odlazi u Nizozemsku kod svoga brata Ante Cetinića, koji joj pomaže u snimanju njezinog prvog solističkog albuma Meri (1979.). Nakon toga slijedi i njen prvi autorski album Ja sam žena (1980.), prodan u dijamantnoj nakladi, te serija albuma snimljenih u Nizozemskoj u suradnji s bratom Antom. Paralelno s njihovim objavljivanjima, godinu za godinom kao vokalni solist ostvaruje uspjehe na Splitskom festivalu sa skladbama “Četri stađuna”, “U prolazu” i “Lastavica”, kao i kasnije s “Konoba”, “Zemlja dide mog” i mnogim drugima. Zapažene uspjehe ostvaruje i na raznim drugim festivalima. Održava brojne solističke koncerte širom zemlje i odlazi na turneje po Kanadi, SAD-u, Australiji i mnogim drugim zemljama. Godine 1976. rodila je kćer Ivanu. Kroz svoju dugogodišnju karijeru ostvarila je nekoliko vrlo uspješnih dueta kap što su s Tedijem Spalatom u skladbi “Konoba”, Oliverom Dragojevićem “Sunce mog života”, s kantautorom Tomislavom Ivčićem “Gorka rijeka” i mnoge druge. Također nastupa s Big bandom HRT-a i sa splitskim jazz sastavom Black Coffee. Dražen Žanko, Meri Cetinić, Krunoslav Cigoj, humanitarni koncert u Sydneyu, Australia, 1992. godine. Početkom 1990-ih za vrijeme Domovinskog rata održava brojne humanitarne koncerte van zemlje zajedno s Tomislavom Ivčićem i Đanijem Maršanom.
Godine 1991. odlazi s Draženom Žankom na jednomjesečnu turneju po Australiji. Nakon toga nastupa zajedno s Tomislavom Ivčićem u Sydneyu na stadionu ‘Kralja Tomislava’ gdje pred mnogobrojnom publikom izvode skladbu “Gorka rijeka”. U to vrijeme snimaju s ‘Croatia Band Aidom’ snima kazetu na kojoj se nalazi skladba “To love is to set free”, Šite Čorića. Ubrzo nakon toga vraća se u Split gdje 1993. godine na Melodijama hrvatskog Jadrana izvodi skladbu “Zemlja dide mog”. Sredinom devedesetih zbog privatnih problema odlučila je preseliti se u Zagreb gdje joj je kćer Ivana tada studirala. U to vrijeme u Zagrebu snima album “Putovanja” i nastaju neke njezine uspješnice poput skladbe “Samo tuga ostaje”. Nakon sedam godina donosi odluku da se vrati u Split, gdje s jazz skupinom Black Coffee snima album Tiramola. Meri Cetinić u svojoj je glazbenoj karijeri objavila veći zlatnih, platinastih i dijamantskih albuma. Surađivala je s najboljim skladateljima i tekstopiscima poput Zdenka Runjića, Jakše Fiamenga, Momčila J. Popadića, Dragutina Britvića i mnogih drugih. Dva puta je bila proglašena najboljom pjevačicom na čitavom prostoru bivše Jugoslavije. Uz brojna priznanja i osvojene festivale, dobitnica je Jugotonove nagrade ‘Zlatna ptica’ za prodanih milijun primjeraka LP nosača zvuka.
Redovna je članica Hrvatskog društva skladatelja.
Klapa Ragusa
Klapa “Ragusa” osnovana je u srpnju 1977.godine. Tijekom četrdeset godina svog uspješnog rada Klapa “Ragusa” uspjela se od samog početka nametnuti našoj glazbenoj produkciji, kao osebujan ansambl klapskog pjevanja. Gradeći svoj stil na sintezi dubrovačko – dalmatinske tradicije i unošenje elemenata moderne interpretacije, klapa “Ragusa” je postala prepoznatljiva i izvan svog grada. Uz poletnost i talent članova ansambla, tome je nesumnjivo doprinijela činjenica adekvatne opredijeljenosti suvremenim glazbenim autorima.
Klapa “Ragusa” je dobitnik “porina” u kategoriji 19 – najbolji album pop – folklorne glazbe za album na “Stradunu – antologija – live”. Za isti album porin je dobio i Đuro Bratičević za glazbenu produkciju. Nagrada za ukupni dojam na Festivalu Split 2011 sa pjesmom Na Banje. Prva nagrada stručnog žirija na festivalu klapa uz mandoline Makarska 2010. godine. KOR (nagrada za najuspješniju vokalno instrumentalnu klapu Hrvatske za 1998. godinu), zlatne plakete “Mare Nostrum Croaticum”
nagrada na festivalu “Brod fest” 2002. godine, prvu nagradu na etno festivalu uz učešće mediteranskih zemalja 1999. godine na Siciliji, prvu nagradu na etno festivalu na Malti 2000. godine, prvu nagradu stručnog žirija na festivalu “Melodije južnog jadrana“, nagradu počasnog člana HDZ-a podružnice Dubrovnik. Druga nagrada stručnog žirija na festivalu “Melodije južnog Jadrana”, Opuzen 2006. godine. Druga nagrada žirija, Melodije Hrvatskog Juga, Opuzen 2007. Posrebrena klapa Ragusa i mnoge druge.
Ksenija Prohaska
Ksenija Prohaska rodila se u Splitu 17.prosinca 1953 a rasla je u Rijeci. U Zagrebu je završila Akademiju kazališnih umjetnosti. Već kao studentica nastupa u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. U narednih sedam godina igra dvadeset i dvije različite uloge klasičnog kazališnog repertoara: od grčkih tragedija do Shakespearea, Goldonija, Lorce, Ibsena, Strindberga… Veliko priznanje doživljava za ulogu Nevjeste u Lorcinoj Krvavoj svadbi. Nakon brojnih kazališnih, slijede zapažene uloge u televizijskim serijama i filmovima.
U filmu Gosti iz galaksije oskarovca Dušana Vukotića Ksenija Prohaska kao mlada zvijezda u usponu igra jednu od glavnih uloga. Ta znanstveno-fantastična parodija osvojila je brojne međunarodne nagrade i postala odskočnom daskom za internacionalnu karijeru Ksenije Prohaske. Gledamo je potom u filmovima Transylvania 6 – 5000 s Geenom Davis i Jeffrey Jones, Asian Task Force i Tipperary, s Krisom Kristoffersonom i Drew Barrymore, a također i u filmu Bugsy s Warrenom Beattyjem i Joe Montegnom, gdje se pojavljuje upravo u ulozi Marlene Dietrich.
Nakon trinaest dugometražnih filmova i dvadesetak TV serija (najpoznatija Seaquest sa Roy Scheiderom), Ksenija Prohaska od 1998. ponovo je u rodnom gradu i već prvom svojom ulogom grofice Olivije u Shakespeareovom komadu Na tri kralja (Twelfth Night or What You Will – režija Eduard Miler) dokazuje da se u Split vratila velika glumica. Osim kao glumica, Ksenija Prohaska nastupa i kao pjevačica i priređuje brojne koncerte sa svjetski poznatim glazbenicima širom Europe i Sjedinjenih Država.
Nije stoga neobično što je za svoj comeback pred splitskom publikom odabrala predstavu Marlene Dietrich, koja je kao stvorena da pokaže širok raspon njenih glumačkih i pjevačkih sposobnosti, ali i dočara Marlene Dietrich kao nadmoćnu i krhku, svjetski priznatu i običnu – a ipak jedinstvenu i nezaboravnu. Tu je činjenicu potvrdila i kritika dodijelivši Kseniji Prohaski na Festivalu malih scena u Rijeci 2000. godine nagradu Mediteran “Novoga lista”, a zatim i nagradu za najbolju žensku ulogu na Festivalu glumca u Vinkovcima iste godine. Najnovijom kreacijom Serafine Splićanke u Tetoviranoj ruži Tennessee Williamsa (adaptacija Boris Dvornik, režija Ivica Boban), Ksenija Prohaska ostvarila je lik koji pršti emocijama i energijom i neodoljivo mami publiku u kazališta, a kritičare tjera da se dive snazi kojom je interpretirana ova zahtjevna uloga. Priznanja i opet nisu izostala, pa su na Danima satire u Zagrebu 2001. godine kao najbolje nagrađene i sama predstava i Ksenija Prohaska za naslovnu ulogu. Ulogom Filumene Marturano u istoimenoj predstavi Eduarda de Filippa 2004. godine Ksenija Prohaska ponovo je kreirala lik koji je za dugo vremena rasprodao gledalište Ivana pl. Zajca u Rijeci te uz ovacije publike doživio i brojne kritičke panegirike. Na Marulićevim danima Prohaska je osvojila nagradu za najbolju glumicu, a predstava je na brojnim festivalima višestruko nagrađivana. Velike uspjehe predstava je polučila na BITEF-u, te u čuvenom teatru Georga Strellera Piccolo teatro di Milano krajem 2004. Kazališna, filmska i televizijska glumica koja je dio karijere provela u Hollywoodu (rame uz rame s Warrenom Beatyjem u filmu Bugsy, zatim Gerardom Depardieuom, Bruceom Peynom, Jeniffer Mischiatti, Eleonorom Fani…). U svojoj je karijeri odigrala široku lepezu ženskih likova, od fatalne žene do usamljene samohrane majke i udovice radeći sa najvećim redateljskim imenima.
Njena emocionalnost i energija kojom interpretira obične i neobične ženske likove su impresivni. Cavtatska publika sjeća se Ksenije Prohaske u ulozi Marlene Dietrich, Clare Schumann i Edit Piaff koje izvodi na nekoliko jezika, a ove godine nam dolazi s novim autorskim projektom – komedijom A odakle ste Vi, gospođo?
Iz kritike: »Tko ne bi volio biti prihvaćen?«, pita se Barbara Oblak u novoj predstavi »A odakle ste Vi, gospođo?«, autorskom projektu Ksenije Prohaske koja je i utjelovila gospođu Oblak, glavni lik ove komedije. Kaže se da svatko od nas ima slabu, odnosno bolnu točku. Kada gospođu Oblak, diplomiranu profesoricu jezika koja se bavi dizajnom, zaboli glava, ona, nakon što nije za glavobolju našla lijeka, smogne hrabrosti otići u psihijatrijsku ordinaciju dr. Mucića (Marjan Nejašmić Banić) u kojoj se otvaraju granice svih života o koje se ogrebla a bome, nije ih bilo malo. Barbara Oblak živi, kako joj prezime nagovještava, u oblacima i ima bogomdani talent za izvanrednu imitaciju žena oko sebe te u tome, zapravo, traži lijeka za svoje životne nedaće.…Ovaj kazališni izlet dobro je uspio, skinuvši sve larve koje je lik Barbare Oblak – a sudeći po nekim sličnostima u biografijama – i Ksenije Prohaske nosio sa sobom na životnom putu. Ova nam duodrama otkriva nekoliko stvari, a istaknuli bismo tri. Prije svega, humor ne mora niti smije biti trivijalan; za duhovitu i kvalitetnu kazališnu predstavu nije potrebno puno (post)modernističkog filozofiranja. Treće, i možda najvažnije, naša je nacionalna prvakinja u ovome trenutku u najvišoj točci svoje glumačke zrelosti i šteta je da je, ne znam čijom pogreškom, češće ne gledamo na zagrebačkim kazališnim daskama. (Novi list, Ante Peričić)
Glumica, prvakinja splitskog HNK Ksenija Prohaska četvrti se put vraća u Cavtat u sklopu Epidaurus festivala!