Bilo bi gotovo nemoguće dodati bilo što ovom čarobnom kraju bez premca, pozornici samoj po sebi, besprijekornoj auli od kamena, neba, stoljetnih borova i kristalnog mora. Dodati ne, ali voljeti da – jer stvari su uistinu lijepe samo onda kad ih voliš. Nemoguće bi bilo dodati predivnim Konavlima i drevnom Epidaurumu bilo što da bi ih učinili ljepšim od ove vječne simfonije zvukova, ode radosti prirode koja na ovom dijelu globusa ljubi svoju sliku i priliku bez prestanka. Time je naša zadaća još teža jer ljepoti ovog našeg makrokozmosa možemo dodati samo ljepotu, kvaliteti samo kvalitetu i stvoriti simbiozu koja će nas ponukati da uvijek iznova ustrajemo u svom vjerovanju i u nastojanju da je živjeti umjetnost zapravo živjeti punim srcem i da je umjetnost, ne obveza, već zadaća našeg života. Potrebno je da svaki odsvirani ton ostaje tu, u magičnu zagrljaju cavtatskom, da svaka riječ i stih odzvanja još vjekovima kroz stare ulice nukleusa koji sam od sebe pozornica je već vjekovima.

Ivana Marija Vidović
Umjetnička direktorica Epidaurus festivala